Nije slucajno bijele boje. Njegova funkcija je mnogostruko blagotvorna, ako izuzmemo muke koje izaziva u saobracaju.

Kao toplotni izolator služi za zaštitu usjeva od niskih temperatura. Smanjuje potrosnju energije za zagrijavanje kuca (i u ovom slucaju snijeg takodje sluzi kao izolator).

Cisti vazduh. Svaka pahuljica prolaskom kroz atmosferu vezuje molekule cadji i prasine za sebe i talozi ih na zemlju. Zanimljiva je i njegova funcija kao zvucnog izolatora.

Zvukovi, u snijeznom ambijentu se ne odbijaju od glatkih povrsina, vec ih snijeg upija.

Samim tim oni postaju tisi, prijatniji.

Odrzava higijenu drveca. Snijeg natalozen na granama , skida prasinu sa njih i drvecu olaksava zivot.

Da ne govorim o dekorativnom efektu. Kalemegdan, na primer, kao najljepsi i najuredjeniji dio grada izgleda jos ljepse prekriven snijegom. Narocito uvece, kad se upali rasvijeta, dobije jedan romanticno idilicni ton. Koristim svaku priliku da sa klincima provedem vrijeme na snijeznim brezuljcima Kalemegdana. Kao na Kopaoniku, ali potpuno besplatno.

Najvece cudo koje nam snijeg radi je razelektrisanje atmosfere. Ne mogu o tome da govorim sa strucne strane, ali samo po sebi je logicno da su pahuljice dobri elektricni kondenzatori koji za sebe vezuju elektromagnetske naboje svih vrsta.

S obzirom na cinjenicu da je mozak receptor za sve vrste elektromagnetnih talasa, snijeg omogucuje mozgu da bar na kratko odmori od istih. Ili bar od ovih lokalnih , nezeljenih frekvencija.

Zvjezdano nebo, nakon obilnih snijeznih padavina, omogucuje da mozak lakse primi neke druge, vaznije, kosmicke frekvencije.

Nije onda ni cudo zasto je vrijeme bozicnih praznika, prastanja, porodicnog okupljanja, poklona, kajanja i moralnog preporoda fiksirano bas u vrijeme najvecih snijegova. To jest, tako je bilo nekad, dok se zima nije pomjerila na februar i mart.

Novogodisnju i bozicnu idilu kvari zubata golomrazica.