Eto, opet smo u prilici da vidimo koliko je priroda  neukrotiva i moćna, pri tom potpuno indiferentna na naše male sudbine.

Ipak ne mogu  a da ne primjetim da bi šteta od poplave bila nesagledivo veća , da kojim slučajem nemamo gorostasne brane Djerdap 1 i Djerdap 2,
koje osim što nam daju potpuno čistu struju, bez potrošnje grama goriva, u ovom slučaju tiho rade još jedan izuzetno važan posao.

Brane  se ponašaju zapravo kao ogromni rezervoari koji  višestruko smanjuju visinu i razornu moć poplavnog talasa.

Kako? Pa jednostavno, prije dolaska poplave, na brani su spustili nivo vode za 6 metara, tako da će  ta ogromna nadolazeća voda djelimično izgubiti svoju snagu popunjavajući nanovo jezero do vrha.

Da kojim slučajem brane nema, ogromni vodeni talas jednostavno ne bi mogao da prodje odjednom  kroz  usku djerdapsku klisuru, i poplava bi bila tolika, da bi dobili opet   na neko vrijeme panonsko more.

Opet, u vrijeme velikih suša, akumulaciono jezero
Omogućuje da vode ima.

Čudim se zaštitinicima prirode koji se protive izgradnji hidroelektrana, zbog njihovog navodnog narušavanja ekološke ravnoteže.

Upravo suprotno, svako akumulaciono jezero donijelo je prosperitet i blagodet kraju u kome je napravljeno, omogućujući lakše navodnjavanje,  ribolov, turizam, i svako drugo uživanje na vodi i uz vodu.

Po mom skromnom mišljenju, svaki potok bi trebao da ima jednu malu branu.

Poznato je da velika količina vode blagotvorno  smanjuje nagle temperaturne promjene atmosfere u svojoj okolini.

Da ne govorim o ogromnim rezervoarima pitke vode, za koju se procijenjuje da će još u ovoj deceniji  postati skuplja od benzina.