Imam naviku, valjda kao i vecina ljudi koji zive u gradu, da drzim ukljucen radio i u kuci, i u automobilu. Radi radio, nikad nisi sam.

Medjutim, poslednjih godinu dana nikako nisam mogao da nadjem stanicu koja bi mogla bas u svakom trenutku da se slozi sa mojim "htijenjima", pa sam sebe cesto hvatao u automobilu, dok cekam semafor , da besomucno vrtim dugme ne bih li izbjegao najezdu zvukova koji mi ne prijaju usima.

Jednog dana, dugme se zaustavilo na frekvenciji 99,1 FM. Klasika. i to non stop.

Prvo mi je bilo izuzetno cudno, ni prvi program radio Beograda nema tako beskompromisnu programskiu semu. Ostavio sam i u kuci i u autu skalu radija "zakucanu" za 99,1 i cekao da vidim kad ce reklame, pozdravi , cestitke, vijesti, informacije, kvizovi, sponzorski termini ....medjutim, nista od svega toga!

Informacije kojima sam se bombardovao na drugim radio stanicama prvo su mi nedostajale .Tesko mi je bilo da se prepustim sopstvenim mislima, u kontinuitetu, bez raznih digresija u koje su me ubacivali spikeri. Zatim sam nekako poceo da se navikavam na tu supljinu koja se svorila u glavi...na poslijetku sam poceo da uzivam u sopstvenim mislima, a odavno nisam, vjerujte mi.

Sad sebe hvatam kako gasim mobilne telefone, da slucajno ne bih u sred neke misli bio uznemiren.

A muzika? Sto je najcudnije, poceo sam uzivati i u muzici, narocitu u Bachu, Hendlu, Chajkovskom, Musorgskom, koje posteno nisam slusao jos od osnovne muzicke skole.

Nakon samo 7 dana, vec sam bio svjestan da "mentalna higijsena" izraz koji smo ucili jos na "osnovama psihologije" u srednjoj skoli nije samo puka fraza.

U poistindustrijskim, informatickom dobu, informacije su zapravo samo teret koji nasa svijest nekontrolisano upija, zatrpavajuci nash ogromni ali ipak ograniceni "Hard disk". Mentalna higijena trebala bi da bude zapravo navika da se ne prepustamo tek tako nekontrolisanom dotoku svega i svacega sto nam dolazi do svijesti.

Zapravo , jednako su, po nasu psihu, opasne i informacije koje nam ulze u usi, a nismo ih svjesni. A one se pakuju na neki drugi, mnogo vazniji hard disk, hard disk podsvjesti, u kome stanuju nase emocije.

Zatrpan "spamom", on radi sve sporije, na kraju postanemo potpuno hladni, mrtvi, nezaineresovani i za okolinu i za sebe, kao neke tjelesine uginulih tuljana koje se valjaju na dnu mora, cekajuci da ih pokrene podvodna struja.

Mentalna higijena je vazna jer nas "hard disk" nema mogucnost da pritisnemo dugme "delete" i da sve suvisne podatke jednim potezom strpamo u "recycle bin" .

Nasa svijest se chuva i jacha potpuno suprotnom metodom od
nekontrolisanog upijanja informacija. To je zapravo metoda vrlo strogog izbora cemu cemo dopustiti da nam se nepovratno useli u nas "hard disk", a od cega cemo se pomno stititi.

Jer ako se , nas "Hard" ne daj boze pretrpa i pokvari, tesko da mozemo da odemo do robne kuce i kupimo drugi umjesto njega.

Stojim na semaforu i cekam zeleno. Guzva je, ali, ne nerviram se. Chembalo mi miluje usi. Radio je na frekvenciji 99,1 fm. "Koncert studija B".
Uzivam. Probajte i vi, besplatno je.