Nakon sto sam mu zamijenio “lamelu”,” korpu” I “druk lager”, pa “diskove” I “plocice”, zatim, servisirao “turbinu”, “ravnao glavu”, promjenio “karike” i “letece lezajeve”, ocistio hladnjak I pretresao struju, moj sveze kupljeni auto najzad je postao (nadam se) sposoban za voznju.

Kao I vecina ljudi u SCG, mislio sam da nisam dovoljno bogat da kupim novi auto na kredit.

Medjutim, sabravsi pare koje sam dao za polovan auto, sa parama koje sam dao za popravku , racunica kaze potpuno suprotno.

Do sada sam , za 6 mjeseci, koliko ga imam , dao vise od polovine cijene nekog lijepog, novog auta.! Koliko cu dati za jos pola godine, stvar je lutrije, I moje upornosti u mazohizmu.

Zasto sam bio tako glup?

Pa uzroci su duboki. Godine krize, nemastine, nesigurnosti u trziste rezultirale su zapravo stecenim strahom od novog. Kao – novo je skupo, kredit se ne isplati, velika je kamata, mnogo ce da “bode ochi”, ukrasce ga neko, itd.

Dok mi je auto kod majstora, razgovaram sa taksistima o omiljenoj temi.

Svi koji su kupili novo, na kredit, vrlo su zadovljni. Cak I oni koji su kupili rumunsku Dacciju. Kazu ljudi – najzad o autu ne razmisljam. Sipam gorivo I radim. Musterija imam vise, svi vole da se voze u novom.

Dakle, poucen bolnim iskustvom, citiracu gospodina Forda, kralja auto industrije, koji je na pitanje – koje je auto najbolje na svijetu- odgovorio – ‘Novo”. Dodajem ja, nije samo najbolje, nego I najjeftinije.

Pa ako nema para za Mercedes, ima za Dacciju na leasing.

Ako nema ni za Dacciju na leasing, onda je najprakticniji – javni prevoz.

Ne ponavljajte moju gresku. Mimo svoje volje naucio sam sve o mehanici I radu motora sa unutrasnjim sagorijevanjem, a po zanimanju sam nesto sasvim trece. Da sam to vrijeme I zivce ostavljene kod majsora potrosio na svoj posao, vjerovatno bih vas ranije obradovao svojom novom plocom, koja je , napokon, ipak ,uprkos svemu, gotova.