Gledam "na televizoru" , jos se nije stisala bura oko Exita.

Analizira se, palamudi, moralishe, sudi.

Sta nam to u vezi Exita toliko ide na zivce?

Uspjeh, naravno. Na Balkanu je kolicina zavisti jedino pravo mjerilo uspjeha.

Nekome u Beogradu bas smeta sto je tako veliki festival u Novom sadu. U suprotnom, da se raduju uspjehu bratskog Novog Sada, ne bi u ta 4 dana organizovali 2 koncerta namjenjena potencijalno istoj publici.

Pat Matenny i David Byrn dan za danom u Sava Centru?

Kanda je u pitanju vec poslovicni inat - i mi konja za trku imamo.

I to dva, za svaki slucaj.

Rezultat - Exit pun kao oko, Sava Centar poluprazan, oba dana.

Da su se stvarno poradovali medjunarodnom uspjehu komsija, organizovali bi na primer da sva tri dana nocu redovno saobracaju autobusi GSBa, na relaciji Novi Sad, Beograd.

Jos bi i zaradili neki dinar.

A Matennya i Byrna bi doveli neki dan ranije ili kasnije, pa ne bi poslovali sa gubitkom.

Ovako se beogradska omladina dovijala na razne nacine da se doveze do Novog Sada, a narocito poslije koncerata nazad, do kuce.

Alkoholicarima smetaju "narkomani"? Sasvim logicno.

Pricu oko "Legla nemorala i narkomanije" , "dekadencije svake vrste", "Homoseksualnih orgija" i tako dalje , uglavnom, koliko vidim lansiraju alkoholicari.

Ako znamo da je uzrok svakom alkoholizmu anksioznost, onda je logicno da je anksiozne tipove zapravo strah da da odu na Exit i vide iz prve ruke o cemu se radi. Ovako, alkoholom impregniraju svoju malodusnost, i u tom kvazimachoistickom polupijanom naletu hrabrosti pustaju mashti na volju ispirajuci usta "gresnim Exitom".
Koliko je alkoholizam ozbiljan nacinalni problem, drugom prilikom.

Potrosenim domacim "Zvijezdama" smeta konkurencija?
Naravno.

Tesko je , kad si naviknut godinama da budes u centru paznje, odjednom da to vise ne budes. Sankcije su bile vrlo blagotvorne za sve nas koji se bavimo "show businessom" Jednostavno odsustvo strane konkurencije, pomjesane sa vjecnom potrebom masa da se zabave , rezultirale su njihovom nesrazmjerno velikom popularnoscu.

I onda je dosao prokleti Exit! I omladina slusa neku sasvim novu muziku, njima nerazumljivu! A sta je sa akcijom kupujmo domace?

Rezultat: Ostanes u svojoj samodovoljnosti zaglavljen u estetici radnih akcija sesdesetih, ne shvatajuci da se senzibilitet nadolazecih generacija (srecom) mijenja, i posto u ocaju utvrdis da gradskoj populaciji vise nisi zanimljiv, prihvatis prigradska mjerila vrijednosti i sa tih pozicija- kritikujes Exit..to jest, sve sto dolazi sa zapada.

I naravno, onda ti Ruslana postane okej.

Politicarima smetaju skupovi na koje nisu pozvani da govore? Naravno. Kako se samo oni nisu tog Exita sjetili, vec neki tamo "mangupi"? U svojoj mitingaskoj logici ne mogu da podnesu da tamo neki "narkomani" skupe mnogostruko vise ljudi na svojim "skupovma" nego sami u svojim kampanjama. Jos je ulaz na njihove kampanje besplatan, avaj, a za ove "pedere" se placa skupa karta, pa se ipak skupi po 50 000 ljudi svako vece.

Kako je glasila ona kampanja za toleranciju?

Da komsiji krava bude ziva i zdrava? Srecom, ovo cetvorogodisnje June je u punoj snazi, i prilicno je otporno na malogradjanske palamudjevine.

Ostarelim osobama sklonim prmiskvitetnom ponasanju ide na zivce sto nisu aktuelni, pa sve "ribe" koje ih nece nazivaju Lezbejkama, a sve mladje frajere okruzene ribama - pederima.

Dakle, jedino pravo mjerilo uspjeha na balkanu je zavist.

Naravno, da ovo ne bi bila Oda Exitu, evo malo kritike.

Na festivalu je bilo premalo Jazza. Premalo Funk-a. Premalo montaznih toaleta. premalo mjesta gdje se mogu oprati ruke.

Nimalo klasike. Zasto ne bi imali u okviru istog mogucnost da cujemo nekog cuvenog pijanistu na perfektnom razglasu gospodina Berara? Ja bih za takav ugodjaj platio kartu.

To sto je festival postao zaista jedan od najvecih festivala popularne muzike u Evropi?
Cisto sumnjam.

Treceg jula sa svojom bandom sviram na Exitu. To je vec treci put. Srecom, nisam im jos dosadio.

Zasto je Exit Vazan?

1. Diplomatija. Cinjenica da se nekoliko desetina hiljada mladih zabavlja 3 dana na jednom mjestu, bez nasilja i incidenata, potpuno bezbrizno i bezbjedno, drasticno mijenja sliku o nama. Sliku koju je tako brutalno i bahato stvarao Milosevicev aparat prisile dugih 13 godina. Da ne detaljisem, mogao bi izvesni politicki kandidat da se nadje prozvanim, pa poslije, kad izgubi, da se zali sto sam prekinuo predizbornu tišinu.

2. Kultura. Kad "seljak izuje opanke", pa sjedne u neku fotelju, pri pomenu rijeci Kultura, on pomisli na klasicnu muziku, operu, pozoriste. Jadan se toliko plasi te rijeci, mogucnosti da ga neko prinudi da gleda "Knez Igora" ili da slusa neki nerazumljivi klasicni koncert, da od te teme bjezi glavom bez obzira.

Medjutim, Egzit je ortodoksni kulturni proizvod 21. vijeka. Eto, nastao je 2001 godine, nesto malo nakon sloma Milosevicevog aparata prisile. Mozete li pretpostaviti da je on ili neki njegov klon srednjevjekovnog mozga mogao da osmisli i organizuje tako moderan festival?

Hm, opet ulazimo u zonu u kojoj se izvesni kandidat moze naci prozvanim, pa da se buni sto smo narusili predizbornu tišinu.
Zato, brze bolje nazad na kulturu.

Evropa nije kulturna zato sto je bogata. Upravo suprotno. Njihova jaka, upecatljiva, vitalna, disiplinovana, optimisticka kultura ucinila ih je najbogatijim regionom svijeta.

To ne izgleda tako sto uzmes cekic i komad lima u ruke, navijes Traviattu i iskujes Mercedesa do uvece.

Radi se o kulturi postovanja etickih i estetskih vrijednosti, kulturi rada, kulturi ishrane, kulturi stanovanja, kulturi licne higijene, kulturi baratanja novcem, kulturi stedljivosti i ekonomicnosti, kulturi brige za okolinu, kulturi postovanja roditelja, kulturi naslijedjivanja porodicnog biznisa, politickoj kulturi.

Analogno, nismo mi nekulturni zato sto smo siromasni, vec obrnuto. Buduci predsednik bi morao da zna da nas jedino ulaganje u obrazovanje, vaspitanje, "slifovanje" svake vrste moze dovesti u poziciju da postanemo sposobni da se uhvatimo u kostac sa sopstvenim sudbinama.

Za pocetak - kultura izlaska na izbore. Kazu ispitivanja da stanovnici nase drzave-sto su nepismeniji, radije idu na izbore. Ovako nadri- socioloski gledano, stvar je razumljiva, covjek sto je manje obrazovan, vise se pali, a i koristi te rijetke trenutke kada mu neko daje na vaznosti, kad od njega nesto zavisi. Eto apsurda, nepismeni i polupismeni imaju kulturu izlaska na izbore.

Problem je sa mladima i visokoobrazovanima. zasto oni ne izlaze na izbore?

Nadrisocioloski gledano - iz nekoliko razloga.

1. Uglavnom misle da su u zemlji privremeno, gledaju i najmanju sansu da "zapale", sto je razumljivo.

2. Ne dopada im se ni jedan kandidat, razocarani su politickom ponudom.

3. Oslanjaju se na statisticki proracun da bas taj njihov jedan glas ne znaci nista

4.Sramota ih je da ih tamo neko vidi. Zastave i ostalo znamenje, ikonografija glasackog mjesta im je pretjerano sindikalna.

5. Mrzi ih da idu do glasackog mjesta. Depresija ima milion oblika, lijenost i neodlucnost su najuobicajeniji.

Otuda apsurd da u zemlji u kojoj ima natprosjecno mnogo fakultetski obrazovanih ljudi, veliki dio politickog kolaca grabe oni koji su po ukusu oskudno obrazovanih.

Naravno, kultura demokratije kaze da se glas nepismenog jednako uvazava kao i glas doktora nauka. Nije mi bas jasno zbog cega, ali je tako, i sa tim se za sad mora racunati.

Dakle, evo razloga da izadjete na izbore:

1. Bez obzira da li "palite preko" sutra ili za godinu dana, u inostranstvu ce vas tretirati mnogo ljepse ako dolazite iz zemlje cijem predsedniku dobro stoji odijelo.

2. Ako vam se ne dopada ni jedan kandidat, glasajte za onog koji vam se cini manjom štetocinom. Ako vec procjenjujete da ce svakako biti stete, ucinite sve da ona bude sto manja.

3. Pomisao da taj vaš jedan glas ne znaci nista je uzasna varka, jer na tu "originalnu" ideju dodje trecina populacije. A 33% znaci nesto, priznacete.

4. Ako vas je sramota da glasate, idite sa drustvom. Napravite neki zanimljiv dogovor za poslije...

5. Ako vas mrzi, depresivni ste, ne zivi vam se, razmislite zbog cega. U stvari ne morate, ja cu vam reci. Srednjevjekovna teritorijalna politika Milosevica i njegovih aparatcika vratila je zemlju 100 godina u nazad. A tek smo 4 godine naprijed. Tesko se moze vidjeti napredak, ali on je ipak , evidentan. Na primer, imamo Exit.