Znam da je idiotski kada covjek koji važi za «dežurnog kriticara svega i svacega» krene nešto da hvali, odmah ispada nedoslijedan, maltene sumnjiv, medjutim, zaista bi bilo fer da ovim putem kažem ono što ovih dana govorim ljudima privatno.

Beograd je poslednjih godinu dana doživio nevjerovatnu transformaciju. Parkovi su postali uredjeni, ulice ciste, saobracajnice su presvucene novim asfaltom, ulicne svijetiljke rade, smece se odnosi redovno, svakog dana primjetim neku novu i sredjenu fasadu.

Sve to strahovito utice na moje raspoloženje.

Izgled fasada prelazi , siguran sam, i na naša lica. Veselo obojene kuce i ukrasi na fasadama nesvjesno nam zatežu lica, pa vidim i mnogo više osmjeha na ulici.

Danas sam sa klincima opalio ozbiljnu biciklisticku turu – 25 maj , pa na bicikliticki lift, preko brankovog mosta do Hotela Jugoslavija i nazad.

U povratku je vec pao mrak, a pogled na osvjetljen Kalemegdan i Savu u kojoj se prelivaju svijetla klince je poptuno raspametio, oduševljeno su primjecivali nove i nove detalje u igri svjetlosti i vode.

Ulazimo u lift za bicikle koji nas bešumno spušta na istocnu stranu obale Save i hvatam sebe kako tražim plocicu sa imenom proizvodjaca lifta, ne bih li svoje divljenje napokon mogao fokusirati prema nekome.

Plocicu nisam našao , a dežurni namcor i kriticar u meni ovog puta ostao je potpuno razoružan,

Potpuno besplatna zabava u trajanju od 3 sata.